Dekompresijska terapija kičme (DTK)
-je izrazito uspješna ne operativna procedura za uklanjanje bolova i raznih drugih tegoba uzrokovanih problemima kičme. U tretmanu ovom procedurom koristi se sofisticirana oprema u kombinaciji s modernim stolovima za trakcijsku terapiju.
Za razliku od od klasične fizikalne terapije koja uglavnom djeluje samo na smanjenje simptoma, DTK ima prednost u primjeni jer je usmjerena na otklanjanje uzroka nastanka problema (vrlo često je taj problem mehanički pritisak u strukturama kičme). Način rada je jedinstven. Upotreba specifične kombinacije pravilnog položaja tijela i promijenjivog intenziteta sile postiže se glavni učinak terapije: dekompresija (smanjivanje pritiska) , poboljšavanje krvnog protoka, izmjena tvari u ozljeđenom području kičme.
Sistemom dekompresijske terapije smanjuje se pritisak na intervertebralne diskove, korijene kičmenih živaca te se povećava mobilnost malih zglobova kičme. U trenutku kada više ne djeluju tablete, injekcije, niti klasična fizikalna terapija tada obično liječnici/hirurzi preporučuju operativni zahvat. Prije toga svakako se posavjetujte provesti DTK kako biste izbjegli operaciju s dugom postoperativnom rehabilitacijom .
Dekompresijska terapija kičme (DTK) je najefektivnija konzerativna terapija današnjice kod liječenja diskus hernija i degenerativnih spinalnih diskova, i koja sprječava operaciju u oko 80% slučajeva kod pacijenata koji bi inače otišli na operaciju. Sama operacija ima efekat u manje od 50% slučajeva.
Dekompresijska terapija je kompjuterski kontrolisana da bi stvarala negativni pritisak (vakum efekat) unutar spinalnih diskova.
Stvaranje negativnog pritiska podstiče protok hranljivih materija i kiseonika unutar diskova iz susjednih pršljenova, što omogućava regeneraciju diska.
Dekompresijska terapijakičme takođe može vratiti diskus herniju nazad na svoje mjesto što, zajedno sa povećanom ishranom diska, može obnoviti visinu i inegritet oštećenog diska.
Kako izgledaju terapije i koliko ih je potrebno?
Više sprovedenih istraživanja je pokazalo da klinički rezultati sa dekompresijskom terapijom, zahtijevaju 5 do 20 terapija, od 3 do 5 puta sedmično. Komplikovaniji i teži slučajevi zahtijevaju oko 40 terapija.
Tokom dekompresijske terapije pacijent leži udobno na specijalnom stolu. Za terapiju lumbalne kičme kajiševi su postavljeni oko struka i rebara za stabilizaciju pacijenta, i oko članaka za trakciju. Za terapiju cervikalne kičme, glava pacijenta je stabilizovana posebnim jastučićima ispod baze lobanje, a kajiševi postavljeni ispod lobanje i brade, i oko struka.
Dekompresijska terapija za lumbalni dio kičme generalno traje 10-30 minuta po terapiji. Dekompresivna snaga zavisi od starosti pacijenta, vrste stanja i od toga koliko je stanje akutno. Za mlađe i više akutne pacijente se koristi dekompresija sa manje snage.
Dekompresijska terapija za cervikalni dio kičme obično traje oko 15 minuta.
Dekompresijska terapija kičme (DTK) primjenjuje se kod: hernija diska, bolova i trnjenja u rukama i nogama ; bolova u vratu i donjem dijelu leđa; skolioza; glavobolja i vrtoglavica i sl.